preskoči na sadržaj

Osnovna škola Novi Marof

 

U Priloženim dokumentima na dnu stranice možete poslušati radijske reportaže snimljene tijekom školske godine 2018./2019 i 2019./2020.

Najnovija vijest:

Radijska družina Zvono ugostila Jana Kerekeša

Radijska družina Zvono ugostila je 5. studenoga poznatog varaždinskog glumca Jana Kerekeša. Tijekom snimanja  radijske emisije Hrabrost nosi ime Magdalena o djevojčici Magdaleni Canjuga oboljeloj od maligne bolesti, ali i osvajačici zlatne medalje na ovogodišnjoj olimpijadi djece oboljele od malignih bolesti održanoj u Rusiji, učenici 8. d razreda (Domagoj Mamić, Dominik Novosel, Dominik Česi, Kain Žugec, Mirela Šargač i Antonela Sabolić) upoznali su se s humanitarnim radom mladog glumca Jana Kerekeša. Polaznici Radijske družine Zvono pozvali su Jana u svoju školu te s njim održali snimanje za emisiju budući da je Jan sa svojim bandom Cold Snap snimio dva spota u kojoj je glavnu ulogu imala upravo djevojčica Magdalena. Isto tako bio je sudionikom humanitarnog događanja u kojem je cjelokupan prihod bio namijenjen udruzi Veliko srce malom srcu. O svom humanitarnom radu, o glumačkoj karijeri i planovima za budućnost Jan Kerekeš razgovarao je s našim učenicima. Cijeli razgovor moći ćete pročitati u intervjuu koji ćemo objaviti na školskim mrežnim stranicama. O Magdaleninoj borbi za ozdravljenje, upornosti i hrabrosti na olimpijadi u Rusiji i o izazovima djece oboljele od malignih bolesti učenicima je govorila i Magdalenina majka gđa Ivana Canjuga.

Piše: voditeljica Radijske družine Zvono Sunčica Križan-Kadi, prof.

 

Intervju s umjetničkim voditeljem Kerekesh teatra i popularnim mladim hrvatskim glumcem Janom Kerekešom

Biti glumac znači zvati se  - Kerekeš

Biti glumac znači, prije svega, znati i moći pobijediti samoga sebe i tu radost pobjede podijeliti s publikom. Svakim danom, svakom predstavom, jednim životom… Skupljati u vreću, koja glavom se zove, sve te duše i živote i s istima nesebično podijeliti otkucaj vlastitog srca. Tko može neka izvoli, a da ga zbog aritmije srce ne zaboli.“

Ovo je citat koji vas poput misije dočekuje na stranicama Kerekesh teatra. Ako volite kazalište, ako mislite da kazališne daske doista život znače, ako kazalište za vas ne prikazuje ogledalo, već povećalo, onda ste u bespućima interneta na pravoj stranici, onoj koja vas vodi u svijet mašte, smijeha i umjetnosti.  

Kada ste odlučili postati glumac?

Već u  4. r. OŠ dopalo me da glumim kantu za smeće. „Ja sam kanta za smeće, mene nitko neće; u mene se svašta trpa, stari papir, stara krpa!“ Kantu sam si doma sam napravio od kartona, baka mi je pomogla u farbanju i onda zatvoriš poklopac i čekaš da svi odu iz dvorane da se ne blamiraš dalje. Jako mi se svidjela ta kanta za smeće, pa sam odlučio da budem kasnije i kontejner; i tako je došlo do kamiona za odvoz smeća i evo ga - danas sam glumac!

Vaš prvi  ozbiljan glumački nastup?

Prvi službeni nastup bio je u predstavi Zločestobija u kazalištu Žar ptica 2008. godine, a nakon toga sam u istom kazalištu radio predstavu Sasvim sam popubertetio koja igra i danas. Tako da ja i nakon deset godina izgovaram rečenicu: „Imam 15 godina, jučer sam baš proslavio rođendan!“ Gledate me ovako s bradom i  brkovima pa i  nije lako izgovoriti tu rečenicu, međutim, prilagodili smo taj dio tako da predstava počne  rečenicom: „Ja sam Luka, imam 32 godine i ispričat ću vam priču kad sam imao petnaest.“

Koliko je djetinjstvo i odrastanje uz oca glumca djelovalo na vaš odabir zanimanja?

Jako. Bilo je tu od početka mog interesa za to što on radi, znao sam kao dijete otići u kazalište, gledati  scenografiju, stati na pozornicu. Osim predstava  pisao sam pjesme na kajkavskom, što ljubavne što komične, koje su me usmjerile da mi nastup pred publikom nije stran. Kako se tata sa mnom razvijao kao glumac tijekom tih godina, tako sam i ja sve intenzivnije razmišljao o tome da odem na Akademiju dramskih umjetnosti.

Zadužio sam posao glumca

Koji je  put do profesionalnog glumca?

Od osnovne škole i amaterskog bavljenja glumom i recitacijama došlo je do srednje škole gdje se to intenziviralo u dramskoj družini Theatron 1. gimnazije Varaždin. Svake smo godine sudjelovali na Lidranu. U trećem razredu napisao sam dramski tekst Vremena puna tišine koji sam kasnije preveo na engleski i poslao na natječaj. Od 360 prijavljenih tekstova iz cijelog svijeta u San Remu bili smo drugi i to je meni bila potvrda da idem dobrim putem, da dobro promišljam o glumi i kazalištu, tako sam  jednoga dana odlučio reći tati da me pripremi za Akademiju. Nismo znali što me čeka na tom putu, osim nekih općenitih stvari da  treba pripremiti dva monologa, tri pjesmice, s kojima staneš pred komisiju i da postoje dva kruga. Prvi krug je takav da dođe 180 ljudi i u uži krug se prima njih 30, a onda u drugom krugu tijekom 7 dana rada s različitim redateljima i  glumcima oni zapravo testiraju tvoju fleksibilnost i tvoju želju da budeš drugačiji, a ne samo onakav kakav si došao pripremljen. Zatim se  odabire 6 mladića i 6 djevojaka koji upisuju Akademiju dramske umjetnosti. Želja je u meni bila jako velika i bez obzira na tu želju to je bilo najtežih sedam dana u mom životu. Ako imaš čast biti u 6 onih odabranih na prijemnom na Akademiji, mislim da moraš zadužiti taj posao.

Što to znači? Zadužiti posao kao glumac?

Ne kaže se bez razloga glumački poziv. Kazalište je majka dramske umjetnosti, stvara neki novi svijet, kreativni bolji svijet kojim se boriš protiv nepravdi, protiv nečeg što možda ne možeš izgovoriti ovako nekom ili napisati na fejsu jer te zapravo neće puno ljudi čuti pa onda napraviš predstavu kojom progovoriš o nekom problemu. Bez obzira što je ona komedija, uvijek ima pozadinu priče malog čovjeka s velikim problemom. Ako želiš pošteno raditi svoj posao, ako nisi izbirljiv, ako želiš stvarno stvarati, onda je to izuzetno dinamično i teško zato što nema slobodnog dana. Kad su svi na 1. maj na roštilju, ti si vjerojatno u kombiju na putu na neku predstavu. Često me pitaju koje ti je radno vrijeme, a ja odgovaram: K'o benzinska, od nula do dvadeset četiri!

Imate li tremu i kako je kontrolirate?

Trema se meni javila prije ispita govora na  Akademiji.  Trema se javlja kad si nesiguran ili nešto ne razumiješ. Često sam bio nesiguran kod ispita iz govora zato što su profesori od nas zahtijevali da ne glumimo, još sad mi je to nejasno, sad da mi kažete da moram isto raditi, bilo bi mi nejasno. Bile su upute poput: Samo stani i govori! Nemoj, nemoj glumit, ne, ne! … Je, da, da, govori, ali daj malo … diši, da, ali daj malo, prezents, daj malo zainteresiraj publiku… Znači, potpuno kontradiktorne upute i tu sam ja potpuno izgubljen znao doći na taj ispit kao i većina nas studenata, gdje ja moram samo govoriti, ne se kretati, ne slučajno dići ruku kako sad normalno dižem ruku kad objašnjavam nešto: Samo govori, budi glas, budi glas … još sad sam izgubljen po tom pitanju. 

Kako pamtite dugačke tekstove?

Najbolja vježba je zapravo ponavljanje, vizualiziranje, da tijelo pamti, kad se nađeš u prostoru gdje stvaraš predstavu, puno ti pomaže to da ponavljaš taj pokret, odlazak i okret prema nekome i onda izgovaranje rečenice.

Komedija je od početka bila vaš izbor?

Kad sam počeo raditi kao glumac, zapravo me 50% zapadalo ozbiljnih dramskih uloga i neke od njih su ostavile duboki trag u meni, a i ja sam kao glumac ostavio traga na nekim daskama, osvojio i neke nagrade, upravo za te velike dramske uloge:  Nagradu hrvatskog glumišta za predstavu Revizor, a za istu ulogu dobio sam nagradu na Danima satire u Kerempuhu. Međutim, u svojoj naravi u meni više prevladava komedija, imam osjećaj da se ljudi žele više smijati, imam potrebu biti što opušteniji, što zabavniji ljudima i nekako uveseliti sve.

Kerekesh teatar

Kako je došlo do stvaranja Kerekesh teatra?

Moj tata Ljubomir Kerekeš od 1992. imao je predstavu Dimnjačar, nakon toga i on sam odlučio je pisati tekstove, za predstavu Skupština, Debitanti, Povratak ratnika. Završetkom Akademije došli smo do toga da bismo možda mogli i zajedno napraviti predstavu, prva je bila Ufuraj se i pukni, ali ne službeno pod Kerekesh teatrom. Prva službena predstava bila je na Facebooku, podrška publike bila je jako velika, to je uzelo maha, i mi smo odlučili 2014. uz pomoć Dine Rain, umjetnice iz Novog Marofa i kolege glumca Zorana Pribičevića otvoriti umjetničku organizaciju Kerekesh teatar. Prva službena predstava Kerekesh teatra 2014. bila je Ljubaf. Do danas iznijeli smo još nekoliko produkcija, predstave Oćeš nećeš doktor, Grimmix za djecu, Krtice, Bibi i Bubi, Pod hitno na hitnu, Pokopaj me nježno i Sve u tri i sad smo pred time da ćemo svake godine raditi po dvije nove predstave, od 2020. to je predstava Ringišpil i Imovina.

Vaša poruka mladima?

Moja poruka mladima je da zasuču rukave, da se ne žalimo kad nam se otvaraju druge mogućnosti u životi i da iz dana u dan slavimo život.

autorica: Mirela Šargač, 8. razred, OŠ Novi Marof

mentorica: Sunčica Križan-Kadi, prof., učiteljica savjetnica

 

 

 

 


ZVIRANJEK
RASPORED ZVONA
 
Za matičnu školu, PŠ Podevčevo, PŠ Remetinec,
PŠ Ključ i PŠ Mađarevo

1. sat  8.00 - 8.45  

2. sat  8.50 - 9.35  

( užina za 1. do 4. razred - veliki odmor za njih do 9.55 )

 3. sat  9.40 - 10.25 

( užina za 5. - 8. razred - veliki odmor za njih do 10.45)

4. sat 10.45 - 11.30

 5. sat 11.35 - 12.20 

( prijevoz autobusa )

 6. sat 12.25 - 13.10  

( prijevoz autobusa )

 7. sat 13.15 - 14.00  

( prijevoz autobusa )

 
Za roditelje i učenike
PRIMANJE RODITELJA
IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI
Priloženi dokumenti:
Raspored INA 1920.pdf

Centar izvrsnosti

Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Oglasna ploča
Kalendar
« Prosinac 2019 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Korisni linkovi



CMS za škole logo
Osnovna škola Novi Marof / Zagorska 23, HR-42220 Novi Marof / os-novi-marof.skole.hr / ured@os-novi-marof.skole.hr
preskoči na navigaciju